MIRSAD HADŽIKADIĆ ZA: „Ljudi znaju koji su naši principi, što mi je važnije čak od programa“

Mirsad Hadžikadić relativno je novo lice na političkoj sceni Bosne i Hercegovine.

Rođeni Banjalučanin napustio je vrlo uspješnu karijeru u SAD-u kako bi svojim idejama, znanjem i doprinosom promijenio stanje u svojoj rodnoj zemlji, a njegovu kandidaturu na Općim izborima 2018. godine, tada je podržalo skoro 60 hiljada građana.

U međuvremenu, širio je svoj utjecaj te je i na ovim Općim izborima kandidat za člana Predsjedništva BiH, što je bio povod da sa njim razgovaramo o njegovom programu za „Slobodnu Bosnu“.

Gospodine Hadžikadić, šta mislite da će se promijeniti nakon ovih izbora?

„Ako ova dominantna retorika ‘samo ne Bakir’ ili ‘samo ne nacionalisti’ bude presudna da ljudi glasaju samo na osnovu toga – protiv nekoga, mislim da će se malo toga promijeniti i ogromna šteta toga je što do promjena neće doći, a treba. Ukoliko ljudi pokažu da glasaju za nešto što naš glas može obezbijediti, bez obzira da li je dovoljno za pobjedu ili ne, bit će to ogroman pomak ka boljem, jer će biti poruka ovim istim, što ja zovem interesnim skupinama, da su građani počeli da razmišljaju drugačije. Ukoliko se krađe umanje ovim izmjenama CIK-a, mislim da će se čuti više glas naroda. Ukoliko ljudi na izbore izađu u stvarno velikom broju, onda ima šanse da dođe do veće promjene, ali mislim da, kada se gledaju državni, entitetski, kantonalni nivo, snage će ostati otprilike iste i mislim da je jedina promjena u ovom ‘za’ glasu, da vidimo koliko su ovi drugačiji dobili glasova i da vidimo kako bi se mogla graditi bolja, drugačija BiH.“

Do sada smo uglavnom govorili kako se do pobjeda dolazilo izbornim krađama. Mislite li da se ovom odlukom CIK-a to mijenja ili i dalje ima prostora za izbornu krađu?

„Ima mnogo prostora, zato što je bilo mnogo poziva nakon što su se formirali birački odbori stranaka koje su željele da mijenjaju mjesta. Nekom su prodavali ili kupovali, ne znam šta je sve tu u igri, ali tamo gdje je jednostranački odbor, mislim da će se tu teško spriječiti krađa. Drago mi je da će sada biti glasački listići sa pečatom, što znači da će teško biti reproducirati taj listić, ali ako to mogu, onda mogu i na neki način taj pečat reproducirati. Nadam se boljem, da bar smanje 20-30 posto tu krađu.“

Po struci ste vezani za informacione tehnologije, šta mislite koliko bi nas koštalo da provedemo elektronsko glasanje?

„Ono što sam pročitao u svjetskim medijima, to je negdje oko 50 miliona eura. Domaće procjene su manje od trećine te cijene. Tu nije samo uračunat i hardver i softver i drugi potrebni uređaji, nego i edukacija, pilot i svi programi koji idu ka obrazovanju građana. Tako da cifra može biti negdje od 10 do 50 miliona eura, ali iskreno rečeno, kada se uzme u obzir budućnost jedne države, stanje demokratije u jednom društvu, to je cijena koja mora da se plati, a mislim da bi i stranci bili spremni da pomognu.“

Da li bismo to mogli implementirati do idućih izbora?

„To je sve pitanje vremena. Koliko sam čuo prije Covida, trebalo je da ove godine imamo pilot, a idućih lokalnih izbora 2024. godine punu implementaciju. Čak su našli i jednu špansku firmu koja je dobila taj posao i oni su zagovarali punu elektronsku implementaciju, a ne samo skeniranje. I onda je došao Covid… Mora se imati pilot da se vidi da li će i kako građani reagovati. Što se tiče same ideje, ja mislim da se ona može implementirati do 2024, ali oni će opet uraditi pilot do tad, a onda punu implementaciju 2026. Ali to je više pitanje politike nego tehnike, jer ljudi koji su na vlasti su tu nelegalno i do nje mogu doći krađom glasova, stoga to njima nije u interesu.“

Osim ako Vi i Vaša stranka ne budete imali veći izborni uspjeh?

„Ako budemo imali veći uspjeh, što se ja zaista nadam s obzirom na interes na terenu, i ako budemo ta prevaga u osnivanju vlasti, to će biti naš prvi zahtjev.“

Da se vratimo na program… Bili ste već jednom kandidat za člana Predsjedništva BiH. Po čemu se taj program razlikuje od ovog sada i po čemu se razlikuje od drugih kandidata?

„Ono što je bilo tada je osoba koja je bila neukaljana, u smislu bilo kakvih političkih afera, bez političkog iskustva, ali sa dobrom spoznajom i znanjem o društvu, kako ono funkcioniše, i idejom da je društvu potreban lijek koji će liječiti suštinu, a ne simptome. I tada smo govorili o principijelnom djelovanju, pa smo imali pet principa, o političkom centru, o dominaciji obrazovanja i znanja, sve ono što je suština poruke i danas.

Danas imamo šest stranaka u koaliciji ‘Država’ i imamo program koji se zove ‘Red. Rad. Mir.’ koji je otišao dalje od onog što smo imali na početku. I tada smo imali programsku deklaraciju, dokument koji daje rješenja za probleme.

Navest ću primjer Johna Kennedyja, to je državnik koji je bio otjelovljenje čovjeka koji je uspio da tri osnovna elementa vođenja države napravi efikasnim – pravednost, privredni uspjeh, društveni standard i mir i bezbjednost građana. I zato je naš program ‘Red. Rad. Mir.’. Red u smislu pravednosti, rad u smislu ekonomije i mir radi bezbjednosti. To su ta tri važna koncepta koja poručuju građanima: ‘Evo šta vama treba, da biste vi bili uspješni, a evo šta mi treba da uradimo’. I to je sve što mi predlažemo, za pravednost reformu pravosuđa, za bolju ekonomiju kao investiranje u informacione tehnologije, smanjenje nameta, poticanje investicija, i na kraju, ulazak u NATO, investiranje u Oružane snage i smanjenje tenzija u samoj državi. Sve je to sada usklađeno unutar te tri riječi u našem programu koji ima 14 stranica, za kojeg kažemo da, ako dođemo na vlast ili budemo u mogućnosti da se zalažemo za vlast – za ovo ćemo se boriti. Ljudi znaju koji su naši principi, što mi je važnije čak od programa, jer ako čovjek ima poštenje, osobni integritet i znanje, i stalo mu je do države ili je odgovoran, poštuje mlade, mi ćemo doći do rješenja. Mi imamo pametnih ljudi i trebamo dati priliku onima koji imaju moralnu vertikalu i znanje. Tako da ako je ljudima stalo da vide šta mi možemo uraditi, mi smo program stavili na internet-stranicu.“

Govorili ste da Vam se čini da je podrška građana na terenu veća. Kakve su reakcije?

„Od moje kuće do ureda obično me 7-10 ljudi zaustavi. Nikada nisam čuo da nam je neko došao i rekao da nešto ne radimo dobro, da imamo neku aferu. Primijetimo strah, da bi ljudi željeli da priđu i razgovaraju, ali ne smiju od svojih. To baš nije tako u Sarajevu, ali jeste u sredinama kao što su Travnik ili Jajce… Drago mi je da idemo po cijeloj BiH, po dijaspori… Ne znam da li je to isto što i glas, ali znam da ljudi sami prilaze, šalju nam poruke da se vraćaju zbog nas jer smo pokazali da može drugačije, da ima mladih koji kažu: ‘Zbog vas ću ostati, da vidimo kako ćete proći, nadam se da ćete uspjeti…’ Nikada ništa ne traže, jer su shvatili da smo mi iskreni. Pogotovo se razumijemo sa mladima i oni su meni toliko osvježenje.“

Šta biste uradili da zaustavite njihov odlazak u inostranstvo, ali evo i cijelih porodica?

„Na to odgovara naš program. Odlaze zbog ove tri stvari – zbog nerada, nereda i nemira. Kada pričam sa ljudima koji imaju recimo IT firmu, oni kažu da nemaju problema, jer je kod njih plata blizu kao u Njemačkoj, a sve im je tu – blizu porodica, djevojka, momak, društvo, okolina u kojoj su se navikli, način rada sličan kao što je recimo u Googleu. Tako da su oni zadovoljni. Oni se jednostavno isključe iz svega i žive u svom svijetu. Tako i drugi, da isključe televiziju i imaju dovoljno novca, ne bi ni znali za sve ovo što se dešava. Da bi ljudi ostali, moraju im se promijeniti osnovni elementi društva – da bude pravde više, da su svi isti pred zakonom, jer sad nisu, da mogu dobiti posao na bazi svojih kvalifikacija, a ne stranačke pripadnosti, da nema više ovih tenzija i mržnje. Ljudi odlaze zbog otrova, a ne zbog para. Nekad se odlazilo zbog para, a danas su oni otrovani činjenicom da ne mogu biti svoji, ono što jesu, ne mogu odlučivati o svojoj sudbini. I kad se to promijeni, prvo će stati odlazak, a onda će ljudi početi da se vraćaju. A ne treba puno… Trebaju na upravljačku poziciju doći ljudi koji imaju integritet, znanje i koji su odgovorni. To je sve što nam treba. Pametnih ljudi imamo. Naš najveći resurs su ljudi, a mi smo im jednostavno otvorili vrata i rekli: ‘Idite!’, a govorimo da smo bogati.“

Kada sada razgovarate s njima u kampanji, na šta ste im rekli da ste stavili fokus?

„U ovom momentu svima kažemo da je prioritet zaustavljanje odlaska ljudi, a nakon toga, važan je povratak ljudi. To je ukupni cilj. Što se tiče alatki da se to ostvari je obrazovanje, dugoročno. To znači da mi moramo promijeniti obrazovanje. Postoji korelacija između kvaliteta obrazovanja i stanja ekonomije jednog društva, ulaganja u predškolsko obrazovanje i stanja u društvu. Ne može nama biti bolje dok ne uložimo u obrazovanje onoliko koliko treba. Mjere postoje – PISA, rangiranje univerziteta…

To je dugoročan proces. Kratkoročno je pravosuđe, koje mora da se sredi da bude pošteno, čisto, izvan politike, da se kažnjava visoka korupcija i kriminal… To oslobađa i pravi sigurnu sredinu za investicije, što je potrebno za pokretanje ekonomije. Pokrenete ekonomiju, a ona ne može bez dobrog obrazovanja. Onda sve ostalo ide, i ekologija i zdravstvo i kultura i sport i onda se ljudi vraćaju.“

U narodu se već sada govori da nije više 5 do 12, nego da je 12, i da se u promjene mora krenuti odmah. Ali smo često u zabludi da će do promjena doći odmah nakon izbora…

„Tačno, ništa se ne može desiti preko noći. Uvijek govorim da nam treba bar dvije godine da vidimo pomak i dva izborna ciklusa da vidimo jasne i konkretne rezultate. Što se tiče onoga o čemu mi govorimo – promjena društvenih vrijednosti, to trebaju dvije generacije. Jer postoji jedna činjenica koja kaže da je vremenska mjera društvene jedinice 11 godina. Po meni, za našu promjenu trebaju dvije vremenske jedinice – 22 godine, najmanje. Da dođu ljudi sa 20-ak godina na svoje i počnu razmišljati. Ja sam malo konzervativniji pa tako mislim. To su dugoročni procesi i da li mi imamo vjere dovoljno u naše sposobnosti, strpljenja da se borimo u okolini gdje imamo, ne samo domaće neprijatelje, nacionaliste i šoviniste koji to jesu, pored svih ovih neprijatelja sa strane, treba građane spremati na to i davati im pomalo davati pomake…“

Smatrate li da će doći do promjena Izbornog zakona i kako bi on po Vama trebao izgledati?

„Mislim da hoće. Ne znam je li Hrvatska dobila, ali dobija tu lobističku bitku, jer mi svoju lošu radimo. Sada nije momenat, ali nakon izbora svakako jeste. Po meni su tehničke izmjene suštinske, da bi mogli imati pravedno glasanje, pa da onda vidimo šta ljudi misle. Također, po meni je važnije i nešto drugo, da ograničimo broj mandata na dva i onda nemamo problema kao što su Komšić, Izetbegović i sl. Takođe, ako ima drugi krug glasanja, onda nema bačenih glasova i nema pritiska, a vanredni izbori bi se morali održati ukoliko se ne formira vlast u roku od 6 mjeseci. Što se tiče ostalih pitanja, apsolutno prvo je implementiranje odluka Međunarodnog suda za ljudska prava, bez toga ne može ništa. Ja nisam za koncept ‘legitimnog predstavljanja’ jer to će ograničiti čak i hrvatski narod da glasa za bošnjačkog člana ako misli da je ta osoba dobra za njih i BiH. Plus to ograničava više prava koja imamo, a trebalo bi biti obrnuto. Ali ja isto poštujem i Hrvate koji kažu da im biramo predsjednika, pa hajde da sjednemo da razgovaramo kako da se to riješi… Od njih sam u Širokom Brijegu čuo kako kažu: ‘Vi ne razumijete da Komšić samo daje priliku Čoviću da upravlja, jer on kaže samo kako mi imamo zajedničkog neprijatelja. A da nema tog ‘pitanja Komšić’, imali bismo mogućnost da kandidujemo konkurenciju Čoviću ili njegovim izabranicima. Naš će se prostor otvoriti za umjerenije glasove. O tome nisam razmišljao i to sve treba uzeti u obzir kada se sjedne i razgovara. Zato smo govorili na protestima prošle godine da nam treba novi društveni ugovor, pa da vidimo kako ćemo riješiti demografski kolaps, energetsku krizu, zdravstvo, obrazovanje…“

Razmišljali ste o nečemu što spore drugim kandidatima – da ne odlaze recimo u Široki Brijeg i druge dijelove države. Šta Vam kažu ljudi u Širokom Brijegu?

„Ja toliko naučim kada odem tamo. Možemo reći da ima ljudi koji žele dobro BiH, ali i Hrvatima. I to je ono što možete saznati samo ako odete tamo i samo tako možemo mijenjati stanje. I zato smo mi išli u Banju Luku, Prijedor, Kozarac, Zvornik, Srebrenicu, Janju…“

Da li mislite da je ljudima dosadilo ovako, da li očekujete veću izlaznost?

„Volio bih da kažem da hoće, ali ono što je dijaspora pokazala nije dobro, tako da mislim da će biti slično kao i prethodnih godina.“

Ukoliko postanete član Predsjedništva BiH, šta ćete prvo uraditi?

„Ono što ja želim da uradim je da pokažem primjerom da može drugačije. Razumijem ingerencije člana Predsjedništva. Prvo što bih uradio jeste posjeta susjedima – Srbija, pa Hrvatska i Crna Gora. Onda bih nastojao pozvati i američkog predsjednika da posjeti Bosnu i Hercegovinu. I onda bih se okrenuo ostalim partnerima – od Brisela, EU i dalje…

Onda bih pokušao, tamo gdje imam mogućnost, da utječem na diplomatsku mrežu. Da nađem ambasadore i ambasadorice koji i znaju to područje i imaju mogućnost da razviju ekonomsku aktivnost. Meni strahovito smeta da mi ne koristimo taj mehanizam za razvoj privrednih aktivnosti, jer sam, živeći u Americi, vidio da je ta aktivnost potpuno zanemarena. Oni obično posjećuju naše ljude tamo, a ne da predstavljaju državu i utječu na mišljenje Amerikanaca u Americi. Konzularna služba je tu da pomaže našim ljudima tamo, ali ambasador je tu da postavi političke i ekonomske odnose. Volio bih to razviti i mislim da bi bar u toj trećini mi pokazali jednu sasvim drugačiju BiH ljudima. Imali bismo mnogo većeg uspjeha u privlačenju investicija, povezivanja naših preduzeća i privrednika sa tržištem u tim državama.

Takođe, zapustili smo i Oružane snage. Mi izdvajamo 1 posto, a trebamo minimalno 2 procenta. Mi ne treba da vodimo nikakav agresivni rat, nego da imamo odbrambene snage koje moramo razviti i modernizovati. Taj 1 posto se izdvaja na plate i drugo… Situacija je zaista loša i moramo raditi da se to poboljša. A najviše od svega nam nedostaje taj imidž Bosne u svijetu…“

(S. Hodžić)