Na današnji dan prije 30 godina u Bijeljinu je ušla paravojna jedinica iz Srbije “Arkanovi tigrovi”, koji su ubili 48 civila različitih nacionalnosti. Tijela ubijenih danima su ležala na ulicama. Istog dana, Tuzla je odlučila organizirati se i pripremiti odbranu. Oni koji su učestvovali u tome, danas kažu da nisu pogriješili.
Zabrinuti zbog okolnih dešavanja, Tuzla 4. aprila 1992.godine donosi odluku da se brani od tada već bivše JNA te drugih vojnih i pravojnih formacija. U mjesnim zajednicama je formirano 40 policijskih stanica u koje se prijavilo više od 7.000 ljudi.
“Ta masovnost, taj masovni odziv građana Tuzle svih nacionalnosti na šta smo danas posebno ponosni, pokazuju da su te odluke pokazale vjeru građana u vlast i vjeru vlasti u građane”, kazao je Selim Bešlagić, ratni načelnik Tuzle.
“Danas kad vidim ovo u Ukrajini još čini mi se potvrđuje koliko je dobro da smo bili jedinstveni u ovom gradu. Jedinstven narod i vlast i to je ono što je za četiri godine odbrane imali najbolji korpus, najveći korpus, najveću slobodnu teritoriju i da su svi građani bili zaštićeni neovisno od vjere, nacionalne pripadnosti, ideološke i svake druge”, kazao je Mehmed Meša Bajrić, načelnik SJB Tuzla 1992. godine.
Uslijedio je 15. maj kasnije poznat kao Tuzlanska kolona.
“Pripadnici MUP-a BiH i Stanica javne bezbjednosti Tuzla postupajući u nužnoj odbrani, odbranili su i sebe i građane i grad od prvog napada. Tako su stvoreni uslovi da se ozbiljnije organizuje odbrana i Tuzla je bila cijeli rat sjedište najveće slobodne teritorije u BiH”, kazao je Jasmin Imamović, gradonačenik Tuzle.
Učesnici odbrane ističu da se nisu dvoumili da li da brane svoje domove i to zajedničkim snagama.
“Ono na šta sam posebno ponosan je da je u jedinicama tadašnje Teritorijalne odbrane, kasnije Armije RBiH, MUP-a BiH, bilo je pripadnika svih naroda i narodnosti”, kazao je Nermin Marevac, RVI Tuzla.
“U mojoj četi su bile sve moje komšije. Milko, Slobodan… bez obzira na ime, vjeru, naciju. Jednostavno, kao komšije i prijatelji svi smo prijavili i zajedno branili Tuzlu. Sa ponosom moram istaći da su svi ti ljudi ostali do kraja rata, branili svoj grad i dan danas žive u našem gradu”, kazao je Mirza Ahmić, ODB Tuzla.
Danas, građani kažu da je država za koju su se borili puna anomalija, a u narodu uvriježena rečenica: U ratu je bilo mila majka, najbolje oslikava svakodnevnicu. Ipak, kažu da bi opet isto postupili.
“Nimalo dileme nemam. Koliko god nas ponižavali, koliko god to bio odnos koji mi nismo zavrijedili, odgovorno tvrdim da bismo mi ponovo ustali i branili ovaj grad, ove ljude, ovu državu. Rezervne domovine mi nemamo, koliko god to bilo floskula, to je fakat i činjenica. Nemamo rezervnog grada i rezervne domovine. I da. Ako zatreba, branit ćemo je opet. I od neprijetlja sa istoka i od neprijatelja sa zapada”, dodaje Marevac.
Malo je poznato da je u ovom gradu 30. marta 1992. donesena deklaracija kojom je rečeno da se građani neće djeliti po nacionalnim torovima i da će poštovati isključivo zakone BiH. Stoga, ovaj datum podjetnik je da BiH može opstati samo kao građanska država, ne kao etnički podjeljena, poručeno je danas iz grada soli.