Danas se na zasjedanju Kruga 99 kao uvodničar obratio Vahid Karavelić, penzionisani general major, koji je govorio na temu odbrane Bosne i Hercegovine tokom agresije.
Karavelić je istakao kako se Bosna i Hercegovina od svog postanka neprekidno branila od raznih carstava, agresora te da se prije trideset godina branila i od svojih susjeda a da ta borba traje i danas.
“Nakon raspada SSSR i njegovog vojnog bloka, kao i socijalističkog bloka zemalja istočne Evrope, rušenjem berlinskog zida devedesetih godina prošlog stoljeća uslijedila je i disolucija SFRJ. Tom prilikom velikosrpski nacionalistički beogradski režim spoznaje svoju šansu za ostvarenjem svojih historijskih nacionalističkih ciljeva, zbog čega vojnim planom ‘Ram’ devedesetih godina prošlog stoljeća planira agresiju na Bosnu i Hercegovinu tačnije u aprilu 1992., u slučaju da ista dobrovoljno ne ostane u krnjoj Jugoslaviji”, istakao je Karavelić.
Kazao je kako je planirano za nekoliko sedmica oružanim putem okupirati BiH i istu nasilno zadržati u krnjoj Jugoslaviji odnosno ‘Velikoj Srbiji’, što je najavljeno još 28. juna 1989. godine na Gazimestanu.
“Idejni tvorac navedenog plana bio je beogradski režim na čelu sa Slobodanom Miloševićem a praktični realizatori Jugoslovenska narodna armija, Vojska i jedinice policije SRJ i mnogobrojne dobrovoljačke jedinice iz Srbije i Crne Gore, u sadejstvu sa kolaboracionistima Srpske demokratske stranke, kasnije Vojskom Republike srpske u BiH”, rekao je Karavelić.
Naveo je kako je upravo u momentu priznanja BiH kao suverene i međunarodno priznate države 6. i 7. aprila 1992. godine, beogradski režim počeo sa sa agresijom koju smatra za državni terorizam, na BiH napadom na Bijeljinu 1. aprila i Zvornik 8. aprila 1992. godine.
“Napadom vojnih snaga s fronta iz Srbije i Crne Gore u sadejstvu sa snagama JNA razmještenim po dubini teritorije, imale su za cilj okupirati oružanim putem BiH, uspostaviti okupacionu marionetsku vlast, spriječiti njenu suverenost i međunarodnu nezavisnost i istu nasilno zadržati u zagrljaju Srbije i Crne Gore”, istakao je penzionisani general.
U obraćanju je istakao kako je političko rukovodstvo BiH pratilo geopolitičku i sigurnosnu situaciju u regionu i posebno u BiH, zbog čega su preduzeti koraci na organizovanju stanovništva za eventualnu odbranu od predstojeće agresije.
“Još 1991. godine oraganizovan je patriotski front kroz Patriotsku ligu i druge snage s ciljem pripreme za odbranu od predstojeće agresije. Pored patriotskog fronta ona je imala i svoju policiju i svoju Teritorijalnu odbranu, međutim, te snage su prethodno razoružane po nalogu saveznih organa iz Beograda, istovremeno su u većini iste napustili pripadnici srpskog i hrvatskog naroda, nakon čega su te snage u organizacijsko-personalnom smislu ostale na jednoj trećini u većini sa bošnjačkim sastavom i manjim brojem druga dva naroda i ostalim”, podsjetio je Karavelić.
Istakao je kako u momentu međunarodnog priznanja BiH ona nije imala gotovo ništa za vođenje oružane borbe za svoju odbranu, ali da je imala svoje patriote koji su imali velika hrabra srca i želju za odbranom svoje domovine.
“Tokom gotovo cijelog perioda rata Armija je prsima svojih boraca branila Bosnu u krajnjoj oskudici svega onoga što je potrebno za vođenje oružane borbe. Međunarodna zajednica je prepustila Armiju na milost i nemilost agresoru”, kazao je Karavelić.
Istakao je kako je međunarodna zajednica na vapaj Ukrajinaca reagirala, što nije bio slučaj za vrijeme agresije na BiH.
“Danas branioci Ukrajine iako su napadnuti od strane Rusije ni blizu nisu u teškoj situaciji u kakvoj su bili branioci BiH. Da li je rat u BiH pouka za međunarodnu zajednicu pa se dobro organizovala sada u slučaju Ukrajine ili neki strah od nekog trećeg svjetskog rata pa obilato pomaže armiju Ukrajine? Zašto to isto nije učinila i prema Armiji RBiH?”, upitao je Karavelić.
Istakao je kako historijske činjenice govore da je malo prostora na svijetu u kojima je kroz historiju bilo toliko nasilja kao što je bilo na prostorima današnje BiH. Smatra, budući da je međunarodna zajednica kreirala Dejtonski mirovni sporazum da je na njoj velika odgovornost i za budućnost BiH.