U genocidu u Srebrenici 1995. godine, u mnogim porodicama ubijeno je po nekoliko članova.
Rodom iz mjesta Gladovići, nadomak Srebrenice, Kardašević Hasan i Azmir, svoje živote su ostavili na trasi Marša smrti u julu 1995. godine dok su pokušavali doći do slobode. Sa majkom, sestrama i djedom, koji su krenuli za Potočare nakon pada Srebrenice 11. jula, su se oprostili i krenuli na put koji je završio najgorim ishodom.
Hasan je u Bratuncu završio srednju školu, smjer Mašin-bravar, dok je Azmir pohađao gimnaziju u Srebrenici. Snove o daljem školovanju i zanimanjima o kojima su maštali prekinuli su oni koji nisu željeli dati šansu Hasanu i Azmiru, da dođu živi do slobodne teritorije. U trenutku smrti, Azmir je imao svega 17 godina, a Hasan 21.
Kardašević Bekto, Hasanov i Azmirov djed, odvojen je od ostatka porodice u Potočarima dok je pokušavao ući u jedan od autobusa kojima su prisilno deportovane većinom žene i djeca te je pogubljen na jednoj od lokacija na koje su odvoženi dječaci i muškarci.
Njihove duše su pronašle smiraj u Memorijalnom centru Srebrenica, gdje su, nakon pronalaska i identifikacije, njihovi posmrtni ostaci ukopani jedan do drugoga.
Svaki dan pamtimo, jedan dan ne zaboravljamo! Danas se sjećamo Azmira, Hasana i njihovog djeda Bekte Kardaševića.
U genocidu u Srebrenici 1995. godine, u mnogim porodicama ubijeno je po nekoliko članova.
