Izetbegović: Izjava ruskog ambasadora da BiH ne treba u EU hrabro zadire u konsenzus da BiH treba da bude članica EU i NATO-a

24 Min Read

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović u intervjuu za Nacional.hr govorio je o pregovorima za izmjenu Izbornog zakona, predstojećim općim izborima, ali i izjavama hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića koje u posljednje vrijeme izazivaju sve veću pažnju.

Intervju prenosimo u cjelosti:

Naredni dani mogli bi biti važni: najavljuje se dolazak predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen u BiH, održavanje još jedne runde pregovora o Izbornom zakonu, a Predsjedništvo Hrvatskog narodnog sabora i HDZ BiH će zasjedati u ponedjeljak. Šta očekujete da će se dogoditi?

– Postoje najave da će u narednih desetak dana u BiH doći predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen i Charles Michel, predsjednik Evropskog vijeća. Još nemamo precizne potvrde. Mislim da će još jednom pokrenuti temu Izbornog zakona, ali da neće insistirati na dogovoru, da će još jednom provjeriti spremnost za razgovor. Mislim da je prekasno za dogovor. Sada fokus treba biti na održavanju izbora, u skladu sa Ustavom i zakonom.

Možemo li pretpostaviti da dogovor o izmjeni Izbornog zakona neće biti postignut prije izbora?

– Da. Ali možemo početi pregovore odmah nakon izbora. I mislim da pregovore ne treba voditi u izbornim godinama, već ranije. Oni bi trebali biti nastavljeni do kraja ove godine. Spremni smo za to.

Bili smo spremni za manje promjene
Zašto su propali pregovori o izmjeni Izbornog zakona?

– Bilo je kvalitetnog pomaka tokom pregovora. Dogovorili smo dva važna elementa, popunjavanje Doma naroda na državnom nivou i unapređenje i integritet izbornog procesa, a “zapeli” smo na dva teža pitanja. Prvi je izbor članova Predsjedništva BiH kroz provođenje presude Sejdić/Finci, drugi je funkcionalnost Federacije BiH kroz definisanje mehanizama deblokade i provođenje odluke Ustavnog suda po apelaciji Bože Ljubića. Uspjeli smo definisati i mehanizme deblokade, ali nismo uspjeli dogovoriti izmjene u vezi sa popunjavanjem Doma naroda Parlamenta Federacije BiH i nadležnostima ovog tijela. Hrvatski predstavnici tražili su da se Dom popuni da kantoni u kojima živi manje od 5% stanovništva određenog konstitutivnog naroda ne daju delegate, što je za nas bio previsok cenzus, jer bi tada bošnjački klub ostao bez predstavnika iz Livna i Posavine, a hrvatski bez Hrvata iz Sarajeva, Zenice i Tuzle. Bili smo spremni na manje promjene koje bi hrvatskoj strani garantirale da će imati sigurnu većinu u hrvatskom klubu, pod uslovom da će moći braniti samo vitalni nacionalni interes, da neće moći blokirati sve što dođe do um. U ovom mandatu, na primjer, blokirali su oporezivanje kladionica koje zarađuju više od svih telekom operatera u BiH zajedno. Plaća se porez na kruh, lijekove i udžbenike, a porez na klađenje se ne plaća voljom HDZ-a. Oni su očito štitili neki interes, ali svakako ne vitalni nacionalni interes. Što se tiče izbora članova Predsjedništva BiH, prihvatio sam u Neumu za mene i SDA nepovoljan izborni model po kojem ni ja ni Džaferović ne bismo ušli u Predsjedništvo u prethodnim ciklusima, a ušli bi Čović i Borjana Krišto, sa duplo više glasova od nas. Hrvatskoj strani to nije bilo dovoljno, pa se u nastavku pregovora tražilo da jedan glas u nekim manjim kantonima vrijedi kao šest glasova u Tuzlanskom, odnosno devet u Kantonu Sarajevo, što je za nas bilo neprihvatljivo.

Iz ovoga što ste objasnili sporan je Dom naroda FBiH i stepen vitalnog nacionalnog interesa koji se u njemu može zaštititi. Može li se oko toga postići kompromis?

– U ovom trenutku je Ustavom Federacije BiH definisan katalog onoga što je zaštićeno vitalnim nacionalnim interesima. Taj se katalog, naravno, može proširiti. Naš stav je da hrvatska strana ima pravo da ima svoje predstavnike, da bude zastupljena i da brani vitalni nacionalni interes. On nema pravo ugrožavati druge ili dominirati Federacijom BiH, zaustavljati ono što se ne smije zaustaviti.

Neosnovane i neistinite tvrdnje o Bošnjacima
Može li se pronaći ta formula?

– Mislim da može. Ako postoji spremnost, možemo polako ići ka sredini. Da su ti pregovori zaista dobro organizovani, godinu ili pola godine, našli bismo rešenje. Stranci su pogriješili, jer su izolovali samo mene i Čovića, a ostale izostavili i tako ih izazvali. Time su nanijeli štetu procesu. Sve vreme sam upozoravao na tu grešku.

Kakav razvoj političke situacije u Federaciji i BiH očekujete nakon izbora za 2. oktobar? Što ako HNS BiH pozove Hrvate na bojkot izbora?

– Lutanje HDZ-ove politike u posljednje tri decenije, stvaranje kriza, a posebno ciklično ponavljanje saradnje sa srpskim snagama koje su bile ili su sada protiv BiH, nanijelo je ogromnu štetu državi Bosni i Hercegovini, Bošnjacima pa čak i više Hrvata. Milošević i Tuđman u Karađorđevu 1991., Boban i Karadžić u Gracu 1992., Čović i Dodik u posljednjih nekoliko godina, Milanovićev trenutni politički salto i napad na Bošnjake, a sve protiv prirodnog saveza i interesa hrvatskog korpusa u BiH. Procjene da se Bošnjake može pritiskati, ucjenjivati, da nemaju izbora nego da pristanu na ultimatume, više puta su se pokazale kao pogrešna i promašena strategija. Ne vjerujem da će HNS ovako nastaviti jer sve veća kriza tjera mlade iz BiH, a najteže je pogođen najmanja nacija i njena omladina, koja ima alternativu za pronalazak posla i sigurnijeg života u cijeloj Evropskoj uniji. Što se tiče bojkota izbora, to je politička odluka. Svako ima pravo da bojkotuje izbore, ali niko nema pravo da ih blokira, jer se time krši zakon.

Predsjednik HNS-a Dragan Čović uputio je pismo stranim političkim predstavnicima u kojem najavljuje pokretanje političkih mehanizama za teritorijalnu i administrativnu transformaciju zemlje. Kako tumačite tu najavu? Šta očekujete od nje i koji su mehanizmi?

– Čović je u tom pismu iznio potpuno neosnovane i neistinite tvrdnje o Bošnjacima i bošnjačkim predstavnicima, a to me najviše brine. Ona nastavlja da truje odnose umesto da ih popravlja, kao što znamo i umemo. Neistina je da Bošnjaci “njeguju netoleranciju i napadaju identitet Hrvata u BiH”, da “brutalno krše Ustav”, da “postoje pokušaji stvaranja bošnjačke nacionalne države”, da “postoji jasna politička agenda o preglasavanju”. Hrvati i formiranje buduće vlade bez predstavnika Većina Hrvata bira.” Sve su to izmišljotine skrojene za potrebe predstojeće izborne kampanje. Istina je da je HDZ cijeli mandat blokirao provođenje izbornih rezultata 2018, da tri godine nije dozvolio popunu Ustavnog suda Federacije, istina je da hrvatski kadrovi, odnosno HDZ, imaju sto posto više pozicija u strukturi vlasti na državnom nivou i pedeset posto više pozicija na nivou Federacije od postotaka propisanih ustavima i zakonima, a radi se o najmanje stotinu rukovodećih pozicija. Istina je i da su Bošnjaci u Varešu, gradu udaljenom 40-ak kilometara od Sarajeva u kojem je HVO počinio teške zločine, prije dvije godine velikom većinom glasali za hrvatskog kandidata koji je kadar HDZ-a. Bošnjaci, naime, uporno pružaju ruku pomirenja Hrvatima, čine to na razne načine i ne dobijaju pravi odgovor. Oživljavanje paradržavne tvorevine HZHB, koja se nagovještava, bila bi ogromna greška koja bi nas odvela u novi ćorsokak. Uvjeren sam da neće ići u takve avanture, da za njih nema pripravnosti u hrvatskom korpusu, niti je moguće povući administrativnu liniju koja bi razdvajala Hrvate i Bošnjake po etničkoj osnovi. Hrvati i Bošnjaci, obični ljudi, žive pomiješano i u miru širom BiH i sigurno ne žele nove sukobe.

Šansa da birate i budete izabrani
Više puta ste javno rekli da razumijete zahtjev Hrvata za legitimnim predstavljanjem u Predsjedništvu BiH i Domu naroda FBiH. Da li se i dalje zalažete za tu poziciju i da li imate podršku stranke i političkih partnera?

– Stav SDA se nije mijenjao 16 godina, izbor članova Predsjedništva BiH treba da bude većinske volje konstitutivnih naroda, ali ne isključivo, sto posto. Svakom građaninu BiH treba ostaviti priliku da glasa i bude biran. Članovi Predsjedništva BiH predstavljaju sve građane BiH i pri njihovom izboru mora biti sadržana volja svih, ne smiju odgovarati samo jednom narodu. SDA je bila za takva rješenja 2006. godine, kada se pregovaralo o aprilskom paketu, te 2014. godine, kada je tzv. Fueleov model, a 2022. kada je duo Palmer/Eichorst ponudio izborni model. 2006. i 2014. bili smo spremni jednostrano izaći u susret sa partnerima HDZ-a, ali nakon iskustava sa pomenutim blokadama i saradnjom Čović-Dodik, počeli smo postavljati i uslove koji će nam garantovati da dvije trećine vlasti nećemo zauvijek predati snagama koje koče probosansku većinu u BiH. “Probosanske stranke” je netačan termin koji se odnosi na patriotski blok sastavljen od bošnjačkih, bosanskih, ljevičarskih, građanskih stranaka koje imaju šezdeset posto ruku u državnom parlamentu i osamdeset posto u federalnom parlamentu. Najmanje jedna petina glasova i ruku u “probosanskom bloku” pripada građanima iz reda ostalih, Srba i Hrvata, a ta petina je velika koliko i cijeli HNS. Njihovo pravo branjeno je presudama Evropskog suda za ljudska prava, Sejdić-Finci i dr. Ne mogu se zanemariti i tretirati kao nelegitimne i nepostojeće. su netačan termin koji se uvriježio, a odnosi se na patriotski blok koji čine bošnjačke, bosanske, ljevičarske, građanske stranke koje imaju šezdeset posto ruku u državnom parlamentu i osamdeset posto u federalnom parlamentu. Najmanje jedna petina glasova i ruku u “probosanskom bloku” pripada građanima iz reda ostalih, Srba i Hrvata, a ta petina je velika koliko i cijeli HNS. Njihovo pravo branjeno je presudama Evropskog suda za ljudska prava, Sejdić-Finci i dr. Ne mogu se zanemariti i tretirati kao nelegitimne i nepostojeće. su netačan termin koji se uvriježio, a odnosi se na patriotski blok koji čine bošnjačke, bosanske, ljevičarske, građanske stranke koje imaju šezdeset posto ruku u državnom parlamentu i osamdeset posto u federalnom parlamentu. Najmanje jedna petina glasova i ruku u “probosanskom bloku” pripada građanima iz reda ostalih, Srba i Hrvata, a ta petina je velika koliko i cijeli HNS. Njihovo pravo branjeno je presudama Evropskog suda za ljudska prava, Sejdić-Finci i dr. Ne mogu se zanemariti i tretirati kao nelegitimne i nepostojeće. a ta petina je velika kao cijeli HNS. Njihovo pravo branjeno je presudama Evropskog suda za ljudska prava, Sejdić-Finci i dr. Ne mogu se zanemariti i tretirati kao nelegitimne i nepostojeće. a ta petina je velika kao cijeli HNS. Njihovo pravo branjeno je presudama Evropskog suda za ljudska prava, Sejdić-Finci i dr. Ne mogu se zanemariti i tretirati kao nelegitimne i nepostojeće.

Koji kompromis bi mogao zadovoljiti obje strane?

– Ovo je kompromis koji je lako definirati, a očito vrlo teško postići – hrvatskoj strani treba jamčiti da nikada neće biti podvrgnuta dominaciji “probosanske” većine, da će sama birati svoje predstavnike i efikasno brani svoj identitet, kulturu i interese. A Bošnjacima i “probosancima” da ne budu predmet dominacije, blokada i hirova HNS-a kakve smo doživjeli u ovom mandatu. Tražit ćemo rješenja, a preduvjet je poboljšanje odnosa između političkih predstavnika Bošnjaka, Hrvata i ljevičara. Očekujem da će predsjednik HDZ-a iz Hrvatske Andrej Plenković dati snažan doprinos ovom procesu.

Smatrate li u ovakvim političkim okolnostima kandidaturu Željka Komšića za Predsjedništvo BiH politički korektnim potezom, bez obzira na njegovu legalnost? Da li biste bili spremni pozvati bošnjačke birače da glasaju samo za kandidate za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, kako bi izbjegli situaciju u kojoj je hrvatski član legalan, ali ne i legitiman, pa Hrvatska odbija s njim komunicirati?

– SDA nikada nije kandidovala Hrvata za člana Predsjedništva BiH, niti za predstavnika u bilo kojem domu naroda, iako imamo Hrvate u stranačkoj strukturi, pa tako i u Predsjedništvu SDA. Ovo je naš odnos i rekli smo šta imamo kada su u pitanju bošnjačke stranke. Na izborima SDA uvijek ima svog kandidata Bošnjaka za Predsjedništvo BiH i pozivamo birače da glasaju za njega. Ne možemo držati lekcije ljevičarima i bilo bi uzaludno. Osim toga, kao što sam rekao, multietnička komponenta u političkom spektru je jedna cjelina, četvrti politički narod u BiH.

Bošnjaci su pretrpjeli strašne stvari
Ukoliko izborni proces prođe bez ozbiljnijih problema, već sada se može predvidjeti da će sadašnje stanje u Federaciji BiH izaći nakon izborne blokade, kao što se dogodilo i nakon prošlih izbora. Da li je takva situacija dobra za BiH ili bi bilo bolje da nađemo kompromis i zajedno idemo naprijed? Šta SDA nudi i šta očekuje?

– Ako iz ovog uzaludnog mandata izvučemo pouke i budemo spremni da ne ponovimo greške, možda neće biti uzaludno. Hrvati i Bošnjaci moraju postići dogovor i definirati kompromis, od tog trenutka sve ostalo kreće nabolje. Ovu tezu je na veoma pozitivan način dokazao Vašingtonski sporazum.

Je li istina ono što tvrdi HNS BiH i vlast u Hrvatskoj: da SDA i građanski blok stranaka u BiH žele Hrvate preglasati, politički ih marginalizirati i oduzeti im kolektivna politička prava i pretvoriti ih u nacionalnu manjinu?

– Nama u SDA to ne pada na pamet, a ne znam o čemu drugi sanjaju. Marginalizacija jednog konstitutivnog naroda dovela bi do raspada BiH, što SDA neće dozvoliti. U ovom trenutku, multietnička komponenta unutar lijevog bloka je marginalizirana, građani iz reda ostalih obespravljeni, a presude Evropskog suda za ljudska prava po njihovim žalbama čekaju na provođenje deset godina. Moramo stvoriti balans koji će i njih poštovati, dati im barem teoretsku šansu da budu izabrani.

Između bošnjačkih i hrvatskih političkih predstavnika postoji jasno duboko nepovjerenje. Kako to promijeniti? Kako uspostaviti povjerenje? Mislite li da bi Hrvati u BiH i Hrvatskoj trebali uzeti u obzir dvije važne stvari za Bošnjake: strašno ratno iskustvo Herceg-Bosne i činjenicu da Bošnjaci imaju samo jednu domovinu, BiH, a Hrvati dvije?

– Bošnjaci su pretrpjeli strašne stvari u dvadesetom vijeku, bili su izloženi genocidu u Drugom svjetskom ratu, pa i u ovom drugom, tako da su vrlo nepovjerljivi, ali ako im pojedinci iz srpskog ili hrvatskog naroda daju ruku, onda takve vrijednosti više od svojih predstavnika. Mi, bošnjački političari, to uzimamo zdravo za gotovo, a ostali su rijetkost. Bošnjacima treba pristupiti na ovaj način, pritisci i ucjene nisu način, Bošnjaci se ne plaše, niti će podržati vlastite lidere koji dopuštaju da budu ucjenjivani i plašeni. Što se tiče naših Hrvata, oni su naši i imaju jednu domovinu, onu u kojoj su rođeni. Ne možete imati dvije majke, niti dvije domovine. Naravno, vole i Hrvatsku, dobro se osjećaju u njoj, ali ni Bošnjaci nisu daleko od toga. Procenat ubijenih i ubijenih Bošnjaka bio je isti kao i postotak Hrvata u obrani Hrvatske. Napad na Vukovar ili Dubrovnik nas je povrijedio kao da su bosanski gradovi. Nema problema na nivou naroda, obični ljudi, političari stvaraju i naduvavaju probleme u borbi za vlast.

Ima i svinjskog mesa, gde se traži
Nivo povjerenja je izuzetno nizak među političarima, pa čak iu društvima, a to je još opasnije. Nesporno je da su Bošnjaci najveće žrtve rata, ali danas hrvatskom javnošću i politikom dominiraju strahovi, opravdani ili ne, većine Hrvata u BiH i islamizacije društva u BiH. Kako komentarišete te strahove?

– Potpuno su neopravdani, posebno kada je u pitanju strah od islamizacije. Kakva islamizacija BiH?

U Hrvatskoj se ponekad može čuti: nema alkohola u kafićima u Sarajevu, nema svinjetine u restoranima…

– Alkohola, naravno, ima, a ima i svinjskog, gdje se traži, samo se u Sarajevu svinjetina rijetko traži. Na Baščaršiji, na primjer, nikad nije bilo svinjskog mesa. Nikad nisi jeo ćevape od svinjetine. Naravno, od majorizacije nema ništa, zapravo, Bošnjaci i Bosanci su većina koja trenutno trpi dvije blokade: jednu za SNSD na državnom nivou, separatističku i secesionističku, a drugu blokadu, odnosno polublokadu, za HDZ, i dokazuje da se u Federaciji ništa ne može dogoditi bez HNS-a koji ima 120 ili 130 tisuća glasova. U BiH SNSD i HDZ tokom ovog mandata rade blokade i polublokade. Patriotski orijentisane stranke ne uspevaju da ostvare svoju većinu u parlamentu. Oni su uzdržani.

Kako biste opisali način na koji Bošnjaci doživljavaju trenutnu politiku Hrvatske prema BiH? Kako Plenkovića doživljavaju u BiH, a kako Milanovića?

– Plenković je odmjeren i umjeren i s njim se može dogovoriti. Nešto se čudno dešava sa Milanovićem, ponekad imam osećaj da ga zabavljaju sopstvene egzibicije i preterivanja, da doživljava nešto što nije doživeo u adolescenciji. Uvrede koje olako izgovara na račun Bošnjaka ili Ukrajinaca ne bi smio izgovarati ozbiljan čovjek, pogotovo ne predsjednik ozbiljne države.

Možete li komentirati Milanovićevu prijetnju da će blokirati ulazak Švedske i Finske u NATO zbog Izbornog zakona u BiH i njegovu tvrdnju da je “Hrvatska vojska prekinula blokadu Sarajeva”. Kako ove izjave odjekuju u BiH?

– Hrvatska vojska je bila stotinama kilometara udaljena od Sarajeva kada je deblokirana. Saradnja je bila u Bosanskoj Krajini sa Petim korpusom Armije Republike BiH. Dakle saradnja, jer je Peti korpus zaista pomogao odbrani Hrvatske, vezujući Mladićeve trupe za sebe. Što se Švedske, Finske i NATO-a tiče, to je glupost, tu je Milanović sebe nadmašio. Nadam se da ga hrvatski saborski zastupnici neće slijediti i time osramotiti Hrvatsku.

Ne može se gurnuti pod tepih
Bošnjačka javnost se navikla na termin “užepci” koji, ako sam dobro razumio, opisuje hrvatsku politiku koja se poziva na Herceg-Bosnu i traži teritorijalnu reorganizaciju BiH. U Hrvatskoj taj izraz izaziva nepovjerenje i optužbe za bošnjački nacionalizam. Optužbe su obostrane i vrte se u sve opasnijem začaranom krugu međusobnih optužbi. Kako izaći iz tog začaranog kruga?

– Desio se udruženi zločinački poduhvat, “UZP”, Prlić i rukovodstvo HZHB osuđeni su u Hagu na dugogodišnje kazne zatvora zbog “pokušaja stvaranja etnički čistog hrvatskog entiteta na teritoriji BiH”. Ne može se gurnuti pod tepih. Ali postojala je i vitalna suradnja između HVO-a i Armije RBiH, postojala je velika pomoć Hrvatske izbjeglicama iz BiH, postojala je snažna politička i diplomatska pomoć hrvatskih političara, diplomata i intelektualaca u poslijeratnom napretku BiH na euro- Atlantski put. Politike koje su u skladu s ovim potonjim, ovim dobrosusjedskim, snažno prisutnim u hrvatskom društvu i državi, treba ojačati. A onda će se prvi, loš, na kraju povući u drugi plan.

Nismo ni spomenuli odnose sa Miloradom Dodikom i Republikom Srpskom. Plašite li se da će Dodik nastaviti putem otcjepljenja koji je već najavio, pa i krenuo? Postoji li opasnost od ozbiljnijih sukoba u BiH, posebno s obzirom na rat u Ukrajini? Kako bi Bošnjaci reagovali u slučaju otvorene secesije RS?

– Nadam se da nećemo doći do situacije u kojoj ćemo morati provjeriti spremnost institucija BiH i njenih patriota da brane zemlju. Uvjeren sam da je i veći od onog iz 1992. godine. Prema posljednjem izvještaju koji je Vlada Republike Srpske uputila Savjetu bezbjednosti UN, reklo bi se da spuštaju loptu i posipaju je pepelom. Ranije su izvještaji, koji su bili nezakoniti i nisu čitani na sjednicama Vijeća, sadržavali jaku dozu drskosti, napadali su visokog predstavnika i branili vlastite antidejtonske poteze, ali ovoga puta u izvještaju je stajalo „Republika Srpska se pokazala kao pouzdan NATO partner.” , da “Republika Srpska nikada nije izrazila protivljenje prisustvu EUFOR-a u BiH”, da “Republika Srpska i njeno rukovodstvo ne služe Rusiji”, da je to “čista fantazija”, da “isključuju bilo kakve mogućnost nasilja, ne tražite nezavisnost, samo traže od njih da obavljaju poslove iz nadležnosti koje im daje Ustav BiH, u nadi da će izgraditi funkcionalniju i prosperitetniju BiH itd. Očigledno, postoje pozitivne indikacije.

Ruski ambasador u BiH ovih dana je u intervjuu rekao da BiH ne treba da ulazi u EU. Kako komentarišete tu izjavu, u kontekstu rata u Ukrajini i situacije na kontinentu i u regionu?

– Kao flagrantno miješanje u unutrašnje stvari BiH. BiH se konsenzusom opredijelila za članstvo u EU i NATO-u, u čemu su učestvovali i predstavnici Srba iz Republike Srpske. Posebno Dodikovi ljudi, iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). To su naše državne strategije, zvanični dokumenti BiH, koje provodimo. Čak je i drsko da ambasador to komentariše, a kamoli da negira naše obaveze.

Share this Article