Srđan Puhalo, bivši vojnik tzv. “VRS”, traži da mu dokažemo broj 1601 ubijene djece Sarajeva?
Nije me to posebno začudilo.
Nuđenje novca kao nagrade za to, međutim, neviđena je i neočekivana drskost.
Podržala ga je propala kandidatkinja za dogradonačelnicu Sarajeva Ivana Marić, pitam se kako će ovaj put biti nagrađena?
Prošli put ju je Trojka, nakon nazivanja Bošnjaka izmišljenom nacijom i nakon optužbi na račun Haškog tribunala na koji su, kako je rekla, uzaludno potrošeni novci, nagradila imenovanjem u upravljačke organe veoma značajne kulturne ustanove.
Jasmila Žbanić – na koju smo toliko puta bili ponosni, pridružila se pitanjima?
I ona bi da, kao, da sazna istinu.
Kaže nam važno je.
Nije joj bilo do istine kada je izmasakrirala scenarij za film nominovan za Oskara.
Scenarij koji je po svojoj, istinitoj, životnoj priči napisao Hasan Nuhanović.
Hasan je postao Aida, a UN-ovi vojnici naivni dječaci, a ne saučesnici genocida.
Kasnije je rekla da žene moraju čistiti nered koji su napravili muškarci – genocid je, valjda, u tom umjetničkom svijetu nered, a mi koji to ne razumijemo retrogradni smo.
Jasminko Halilović se također priključio drskoj ekshumaciji naše djece i rana njihovih roditelja.
S obzirom da je on velike novce zaradio, kako na tržištu i od donacija, tako i od budžeta KS na kojem je godinama bio, sa svojim projektom, pazite sada:
Muzej ratnog djetinjstva!
Sjećate li se napada na Kenana Alikadića koji je samo tražio da taj privatni muzej relaziviziranja i zaborava opravda sredstva?
Šta je zajedničko za sve navedene?
Oni su godinama korisnici deviznih grantova!
Cijenu njihovih lagodnih života bismo trebali plaćati mi, istinom i dostojanstvom!
Njima nije do istine!
Njima je do zaborava.
Njima je do grantova.
Na koju ste, gospodo, djecu mislili?
Samo onu koju ste ubili granatama i snajperima ili i onu koju su umrla od gladi?
Na onu koja su, kada su se trebala razvijati, jela ikar konzerve i keks iz Vijetnamskog rata u vlažnim skloništima i podrumima ili i na onu koja su ostala bez jednog ili oba roditelja?
Na onu koja su ubijena samo u 4 gradske opštine ili i na onu koja su ubijena na teritoriji cijelog Kantona Sarajevo?
Zamislite da bivši nacistički vojnik u Tel Avivu nudi nagradu onome ko mu ponudi spisak sve djece koja su ubijena u holokaustu?
Zamislite da ga podrže javne ličnosti?
Zamislite…
Nego, neka nam Puhalo i njegovi advokati dokažu da Puhalo nije ubio nijedno dijete?
Ili da nije, kao vezista paravojske Rs-a (što sam za sebe kaže), prenio informaciju artiljercu/tenkisti/snajperisti u kojem se parku igraju djeca?
Neka dokaže da kao “vezista” nije zavezao niti jedno dijete u prijedorskim logorima?
Neka nam dostave spisak svih vojnika koji su bili na brdima oko Sarajeva, neka zahtijevaju njihovu odgovornost, pa onda neka im oni naprave spisak djece koju su pobili?
Neka pita svoje saborce, pa neka prijavi organima, gdje su nepoznate masovne grobnice u kojima ima i djece?
Kada je u vrijeme prve Vlade Edina Forte i direktorice TVSA Kristine Ljevak, na 11. juli emitovan film koji negira genocid u Srebrenici, rekao sam da je to crvena linija, nakon koje ništa više neće biti isto.
Mnogi, koji nisu shvatili kako to funkcioniše, govorili su kako pretjerujem.
Prešli su tada crvenu liniju, a kako vidim, nemaju namjeru vratiti se nazad!
Idu dalje i dalje…
I ne moraju nazad kada su je već prešli, jer ova crvena linija je, nažalost, povučena s dječijom krvlju!