Bosanskohercegovački Srbi su prije trideset godina formirali koncentracioni logor Trnopolje kod Prijedora u kojem su bili smješteni bošnjački i hrvatski zarobljenici. Mnogi su preživjeli torturu i svjedočili istinu. Broj ubijenih u logoru nije poznat, a ubijeno je najmanje 20 ljudi, a prema nekim procjenama i do 500 žrtava.
Koncentracioni logor Trnopolje jedan je od najozloglašenijih i najmasovnijih logora na području Prijedora, formiran južno od Kozarca. Prema brojnim izvještajima, ali i činjenicama, Trnopolje je bilo samo uvod u strašne zločine koji su tada počinjeni na području Prijedora nad Bošnjacima i Hrvatima.
Fotografije iz logora Trnopolje obišle su svijet, kao i svjedočenja preživjelih koji i danas govore o zlostavljanju i deportaciji zarobljenika na nepoznata mjesta gdje su ubijeni. Prema podacima Haškog tribunala, kroz logor je prošlo 23.000 ljudi, a istovremeno je u njemu bilo 5.000 do 7.000 ljudi. To je jedan od najmasovnijih logora za civile od Drugog svjetskog rata.
Fizičko zlostavljanje, izgladnjivanje, silovanje i ubijanje samo su neki od zločina koji su se dogodili na području okovanog žicama kod Prijedora.
Prijedorčanin Edin Ramulić iz inicijative “Zato što se mene tiče” rekao je za Klix.ba da je prije razmjene proveo nekoliko dana u Trnopolju.
“Bilo je puno žena, djece i staraca tako da je ova velika koncentracija gdje je bilo 5-7 hiljada ljudi u jednom trenutku i ukupno 23.000 ljudi, rezultirala da je ovo najveći logor u kojem su silovane žene i djevojke, oni vođeni su u obližnjim kućama, a neki se nikada nisu vratili”, rekao je Ramulić.
Ističe da je situacija u Prijedoru bila takva da su mnogi nesrbi smatrali logor mjestom sigurnosti odakle su, kako kaže, bile veće šanse da dođu na slobodnu teritoriju.
“Ljudi su plaćali komšijama da ih tamo prevezu jer su se u logoru osjećali sigurnije nego u kućama i stanovima, što pokazuje kako je bilo nesrpskom stanovništvu u Prijedoru. To je bilo mjesto spasa gdje su mogli ići dalje, ali i mjesto stradanja”, rekao je Ramulić.
Preživjeli logoraš i Prijedorčanin Mirsad Duratović prisustvovao je danas obilježavanju 30. godišnjice otvaranja Trnopolja sa predstavnicima Saveza logoraša BiH, logoraša banjalučke regije i udruženja logoraša Prijedora i Kozarca.
„Danas su se u kampu okupili neki od preživjelih logoraša, članova porodica i predstavnika vjerskog i političkog života Prijedora. Tridesetu godišnjicu obilježila je činjenica da se nakon toliko godina od otvaranja logora može govoriti o pozitivnom na korištenje Gradu Prijedoru za izgradnju spomen-sobe”, kazao je Duratović.
Ističe da su donosioci odluka i institucije u BiH započeli proces suočavanja s prošlošću, gdje su riječi počele da se pretvaraju u djela.
Spomen soba bi trebala biti otvorena prije godišnjice zločina na Korićanskim stijenama.
Ističe da je ovo samo početak pokreta, prvi korak Prijedora naprijed, te da će izgradnjom spomenika ubijenoj djeci Prijedor krenuti krupnim koracima naprijed.
Tokom proteklog rata u Prijedoru je ubijeno 3.176 nesrpskih civila, uključujući 102 djece. Najveća masovna grobnica na Balkanu pronađena je u okolini Prijedora, u Tomašici.
U Prijedoru, kao iu logorima, još uvijek ne postoji spomen obilježje za odavanje počasti hiljadama ubijenih. To je volja vlasti u Republici Srpskoj.
Za zločine na području Prijedora osuđeno je ukupno 37 osoba na 617 godina zatvora, uz napomenu da je Radovan Karadžić osuđen na doživotnu kaznu zatvora.