Narod i pravda je uputila pismo reisu-l-ulemi Islamske zajednice u BiH, Huseinu ef. Kavazoviću, a povodom, kako navode, njegovih izjava koje “aludiraju na podršku jednom kandidatu i jednom političkom subjektu“, i jer su “zabrinuti za reputaciju Islamske zajednice kako ne bi bila prepoznata kao alat jedne stranke i pojedinaca u njihovoj borbi za vlast“. U pismu naglašavaju kako to nema nikakve veze s izborima i traže sastanak s reisom kako bi “prodiskutovali novonastalu situaciju“, u suprotnom, NiP će u javnom prostoru, u čemu su eksperti, početi postavljati “predmetna pitanja“.
Strah od izbora
Iako pomno napisano, sa svakom riječju koja je očito odvagana nekoliko puta, i jasnim porukama koje se čitaju između redova, rukovodioci NiP-a teško da će ovim nanijeti štetu reisu Kavazoviću, od početka mandata toliko umjerenom da mu to zamjeraju i pojedinci iz najužeg okruženja, no pismom je NiP (nesvjesno) otkrio svoj strah od izbora i pored svih promjena koje glasačima obećavaju, vrhunskih programa, briljantnih projekata i poruka javnosti o NiP-ovim uspjesima.
No, prvu slabost NiP je pokazao podrškom SDP-ovom kandidatu za člana Predsjedništva BiH čime su jasno pokazali da Konaković ne smije izaći na megdan Izetbegovću, a na što su ih očito natjerali pokazatelji o njihovim stvarnim rezultatima iako su to pravdali “višim interesima“ i suradnjom sa drugim strankama što su čak i hrvatski mediji u BiH prokomentirali kao nastup opozicije bez programa sa samo jednim ciljem – pobijediti Izetbegovića.
S druge strane Konaković ne krije svoje aspiracije prema Vladi Federacije i čak najavljuje njeno preuzimanje nakon oktobarskih izbora. Razumljivo, jer svi kapaciteti i resursi su u Vladi sa čim se direktno mogu povezati i žestoki napadi na premijera Novalića, u kojima NiP itekako ima važnu ulogu, a kojim se premijer (i spinovima i lažima) prikazuje nesposobnim i bez ikakvih rezultata, iako činjenice, koje su dobro poznate i Konakoviću i NiP-u, govore drugačije: računi su puni, sve obaveze se redovno plaćuju, Vlada finansira brojne projekte i pomaže kantonima i općinama… Da to nije baš samo od sebe realizirano dovoljno je usporediti rezultate s mandatom Nermina Nikšića u čije vrijeme su penzije bile nesigurne i kasnile, kao i druga socijalna izdvajanja, dok su brojne afere povezivane s Elektroprivredom i drugim vladinim preduzećima.
Iako tvrde da njihovo pismo reisu i zahtjev za sastanak nemaju nikakve veze s izborima, čini se ipak da je ključni razlog koji je NiP-ovce natjerao na ovaj potez upravo to – zabrinutost od poraza na oktobarskim izborima.
Ovdje se svakako treba vratiti na izjave koje je reis Kavazović davao i koje su NiP podstakle na djelovanje jer nikad nije spominjao ni jednog određenog kandidata a ni stranku. Zašto se NiP nije prepoznao u Kavazovićevim izjavama u kojima je on govorio o teškoj situaciji u kojoj se BiH našla, odbrani zemlje i da Bošnjaci trebaju podržati isključivo kandidate koji se bore za BiH?
Podrška Zukorlića
NiP se od osnivanja javnosti nameće kao stranka koja nudi promjene, koja će uraditi sve bolje od drugih, i koja svoju kampanju bazira na napadima na SDA i Bakira Izetbegovića optužujući ih za sve loše u državi, pa i u Kantonu Sarajevo u kome vladaju. Pri tome Konaković nije nikad ni krio da pretenduje na glasove SDA, prepuštajući partnerima iz SDP-a da preotmu glasače Željka Komšića. U tim svojim kalkulacijama Konaković je, uz priče o korupciji i nepotizmi (namijenjene zapadnim zvaničnicima), povezivanjem sa strankama ljevice, sve vrijeme igrao i na bošnjački vjerski identitet računajući upravo na podršku velikog broja vjernika i razigravajući to prvenstveno s Muamerom Zukorlićem iz Srbije s kojim blisko prijateljstvo i suradnju nije ni krio.
U vrijeme izbora reisu-l-uleme u BiH uz Kavazovića kandidat je bio i Zukorlić, a sandžački mediji su tada pisali da Zukorlić u Sarajevu ima Konakovićevu podršku. O Zukorlićevom djelovanju u regionu se puno pisalo, povezivan je s radikalizacijom Bošnjaka i da je imao veliku podršku u vehabijskim redovima, dok je istovremeno imao politički angažman u Skupštini Srbije gdje je zapošljavao članove familije, dok je njegov neakreditirani univerzitet (na kome je, kako mediji pišu, i Konaković upisao doktorske studije) radio bez ikakvih problema. Osim u Srbiji Zukorlić je bio politički angažiran i u Crnoj Gori gdje aktivno sudjelovao u rušenju Mila Đukanovića i njegove partije s vlasti, omogućavajući tako prosrpskim i proruskim strankama da dođu na vlast zbog čega je Zukorlić imao vrlo loš ugled kod dijela Bošnjaka (i reisa) u Crnoj Gori, ali i kod Crnogoraca.
