Ima ova zemlja dovoljno i pametnih i spremnih koji će u OHR-u govoriti u korist države, a ne ono što Schmidt želi da čuje kao opravdanje.
Piše: Rasim Belko
Kada pravni eksperti, stručnjaci, znanstvenici zalažu svoje znanje za parče političke milosti s pravom ih se ima nazvati i licemjerima i poltičkim patuljcima. Jer, pravo na različito tumačenje politike, ustava, zakona imaju građani, u nekoj mjeri i političari, ali nikako ljudi koji se nazivaju stručnjacima za ustavna pitanja.
No, u Bosni i Hercegovini smo došli u situaciju da dio te ekspertne scene kroz probrane, uskoro režimske sada samo dobro plaćene medije, želi silom izmišljenih argumenata pokazati da smo svi slijepi, samo eto, oni dobro vide.
Nedim Ademović, Kasim Trnka i brojni drugi eksperti, analitičari i samozvani stručnjaci ubjeđuju nas da je mlijeko crno i nije im jasno kako mi to ne vidimo. A djeca u osnovnoj školi znaju šta piše u nametnutim Schmidtovim amandmanima na Ustav entiteta Federacija BiH.
I sve je bilo uredu dok nisu shvatili da izborni rezultati nisu dovoljno dobri kako bi tim amandmanima HDZ bio vječno cementiran i mogao birati partnere za ispunjavanje božićnih i novogodišnjih želja. Kada su vidjeli da situacija ide drugim tokom počeli su bez imalo odgovornosti izvoditi vratolomije kako bi objasnili da ono što piše i ne znači to što piše.
No, to je samo jedan dio ustavno-političke slagalice zamišljen negdje izvan Sarajeva, koji treba udovoljiti Čoviću, ali i međunarodnoj zajednici. Zbog tih zamisli je i spakovana politička priča zvana osmorka.
Danas nam spin dileri te osmorke sve glasnije najavljuju da bi Schmidtovi amandmani, namijenjeni razbijanju političkih blokada mogli dobiti svoj nastavak. Odnosno, da bi nezadovoljni kreatori tih i nalogodavci tih amandmana mogli tražiti da Schmidt napravi fusnotu, ispravku, tumačenje po kojem jedna pravila vrijede tamo gdje osam stranaka nema ruku kao jedna, pa da eto imamo deblokiranu vlast.
Kao da je Ustav Federacije slikovnica pa slona bojiš crnom, a koloplet zmija crvenom. Pa ti se slon ne sviđa i ti obojiš i zmije u crno i kažeš od danas nova pravila, zmije su od danas teže od slona. Neću reći da je to nemoguće, jer mi i jesmo ustrojeni kao solidan zoološki vrt, gdje životinjski nagoni, naročito ubilački, bivaju nagrađivani i prihvaćeni.
No, ustavno nasilje, ukoliko se obistine najave da će ga Schmidt izvršiti moglo bi Bosnu i Hercegovinu odvesti u potpunu destabilizaciju. A sve je očitije da udruženi poduhvat na lobotomiji javnosti ima upravo za cilj da narod svikne da je to normalno i potrebno. Nema sumnje da će nam nakon priče o “neophodnosti” deblokada nakon Schmidtovog blokiranja Federacije ponuditi priču kako se mora desiti to neko tumačenje zbog penzionera, radnika, građana općenito. Međunarodna zajednica i definitivno se pogubila u Bosni i Hercegovini pa luta ustavnim i političkim sistemom kako bi mogli reći da su nešto napravili. Ni najmanje ih ne zanima da to što će napraviti može biti mnogo gora luđačka košulja za Bosnu i Hercegovinu.
No, oni koje zanima sudbina ove države moraju već sada biti spremni da reaguju. Ne tiho i mlako, pogotovo ne mirno. Schmidt je pokazao da mu očito ništa ne znači mirni bunt građana Bosne i Hercegovine koji u svojoj zemlji traže isto što visoki predstavnik ima u svojoj Njemačkoj.
Zato treba biti spreman na reakciju koja će da bude bučna i snažna, ako treba i da uzdrma mnogo šire. Očito je da se nešto sprema, čim su donedavno uvažavani stručnjaci i analitičari spremni da ulože svoj ugled u pokušaju objašnjavanja i propagiranja nemogućeg.
Schmidt ne dira entitet Republika srpska, ne radi ono što mu je dato kao opcija u zaštiti države i državnosti i ukoliko se zaista usudi raditi Dodikov i Čovićev posao u razbijanju Bosne i Hercegovine mora se desiti sveopći bunt naroda i građana. U suprotnom bit će zaludno sve što se uradilo od 1990. godine do danas.
S druge strane oko iste, stručne ose, moraju se okupiti svi koji znaju šta čitaju i znaju to tumačiti. Specijalni rat je kao neka navika nama u Bosni i Hercegovini. Kao da nismo svjesni opasnosti tog rata, možda i veće od one koju nosi oružani sukob. Zato se politika i znanost mora udružiti i suprotstaviti spin dilerima koji zagovaraju da Schmidt deblokira samog sebe kako bi odabrane političke snage zaposjele budžete u zamjenu za Izborni zakon i Dodikov spisak želja.
I ne smije se više dozvoliti da nas u pričama kod Schmidta o ustavnim i drugim odlukama zastupaju ljudi poput Ive Komšića, koji otvoreno propagira HDZ-ovu politiku. On de facto ne predstavlja nikog osim sebe i neke svoje interese.
Ima ova zemlja dovoljno i pametnih i spremnih koji će u OHR-u govoriti u korist države a ne ono što Schmidt želi da čuje kao opravdanje. Isto tako, vrijeme je da politike koje budu išle na megdan visokom predstavniku uz sebe povedu i narod, na način da dok pregovori budu trajali, ponavljam ako se dese, barem pedeset hiljada građana budu spremni kod OHR-a na građansku reakciju, ponavljam, neposluh.
Kada se predate da o vašoj sudbini odlučuju drugi i računate da su oni čestiti, dobronamjerni i pošteni, znajte da ćete završiti kao Srebrenica.
Stoga, ukoliko Schmidt i pomisli da se igra ustavnim poretkom, glas koji mu se protivi mora biti dovoljno jak da se čuje do neba. Kao što se otpor Bosne devedesetih čuo do neba.
(NAP)