Medvjetka (Arctostaphylos uva-ursi /L./ Spreng) je vazdazeleni grm koji pripada u porodicu vrijesova (Ericaceae) i prema tipu rasprostranjenosti je eurosibirska i sjevernoamerička biljna vrsta, a Hrvatskoj medvjetka prirodno raste na području Gorskog Kotara (područje Nacionalnog parka Risnjak), na Velebitu (područje strogih rezervata Hajdučki i Rožanski kukovi te nacionalnog parka Sjeverni Velebit i Paklenica), u parku prirode Biokovo, te na području Plješivice i Dinare. Raste većinom po svjetlijim borovim i bukovim planinskim šumama, sunčanim i kamenitim obroncima i među grmljem.
Pripravci se koriste za razne bolesti
Sjevernoamerički indijanci pušili su listove i plodove medvjetke uz logorsku vatru i u obredima. Pripravci od medvjetke su se koristili za liječenje upala mokraćnog sustava, naročito cistitisa te kronične infekcije bubrega. Vazdazeleni listovi medvjetke ubiru se gotovo cijelo ljeto. Mogu se koristiti i sveži, a droga ima karakterističan miris i trpak, blago gorak okus. Čaj od lišća medvjetke može se koristi kod ženskih problema (amenoreja i krvarenje maternice). Životni vijek joj je više od 100 godina. Strogo je zaštićena biljka.
Srodnik brusnice
Srodna vrsta medvjetke je brusnica (Vaccinium vitis–idaea L.) te često rastu zajedno. Medvjetka se od brusnice najlakše razlikuje po poleglim granama i po listovima, koji na donjoj strani nemaju karakteristične mrlje.
Vrlo je bitno da se ne uzimaju istodobno preparati plodova brusnice (sokovi, kapsule, tablete) i preparati medvjetke jer će brusnica poništiti učinak medvjetke.
Medvjetka je nizak, polegao grm (20-50 cm) s dugim granama i crvenosmeđom korom. Korijenov sustav je površinski iako dobro razgranat. Izbojci su crvenkastozeleni, goli ili malo dlakavi. Listovi su sjajni, kožasti s izraženom mrežastom nervaturom, ovalnog oblika i glatkog ruba (Slika 2.). Dužina lista je oko 3 cm, a širina oko 1,5 cm. Za lišće medvjetke je karakteristična promjena boje. Tijekom ljeta boja lišća medvjetke je tamnozelena, a dolaskom jeseni lišće mijenja boju u tamno crvenu. Crvenu boju lišće zadržava preko zime, a na proljeće se opet vraća karakteristična zelena boja. Cvjetovi su dvospolni, veličine do 6 mm, zvonoliki, skupljeni po 3-12 u viseće grozdaste cvatove (Slika 3.). Ocvijeće im je dvostruko, čaška peterodijelna. Nektariji su smješteni u obliku prstena pri osnovi prašnika. Prašnici su zatvoreni unutar donje trećine cijevi vjenčića, antere su im purpurne. Cvjetna stapka je duga 3-4 mm, pri osnovi s dva predlistića. Medvjetka cvate od ožujka do lipnja. Plod je okrugla, glatka i gola crvena boba promjera oko 6-8 mm, sadrži 6-8 bubrežastih koštica sa jednom sjemenkom oštrih bridova. Dozrijeva u kolovozu i rujnu.
Razmnožava se sjemenom, vegetativno položenicama ili uzimanjem reznica u kasno ljeto.
Ljekovitost i upotreba
Sušeni list medvjetke (Uvae ursi folium) koristi se kao oficinalna biljna droga s minimalno 7 % bezvodnog arbutina. Također, sadrži i druge biološki aktivne tvari poput derivata hidrokinona, polifenola (trjeslovine 10-15 %), fenolskih kiselina, flavonoida (hiperozid, glikozid, kvercetin, mircetin), iridoida i triterpena (0,4-0,8 %). Farmakološki se učinak pripisuje se hidrokinonskim derivatima: arbutinu (5-15 %) i metilarbutinu (do 4 %). Glikozid arbutin ima antimikrobna i dezinfekcijska svojstva. Koncentracija arbutina te njegov odnos s metilarbutinom može ovisiti o geografskom porijeklu, ali i o vremenu branja droge. Arbutin i metilarbutin imaju učinak u lužnatom urinu kad se razgrađuju u hidrokinon i metilhidrokinon te imaju snažno bakteriostatičko djelovanje i dezinficiraju mokraću. Arbutin i metilarbutin najučinkovitiji su tri do četiri sata nakon ispijanja čaja.
Medvjetka ima i jako antiseptično djelovanje te je službeno odobrena kao lijek za urinarne infekcije i stoga sastavnica brojnih čajnih mješavina koje pomažu u otklanjanju bolesti bubrega i mjehura (bubrežni kamenci, upale, mokrenje u krevet). Zbog diuretskog djelovanja pomaže kod osjećaja nadutosti jer otklanja suvišnu vodu iz organizma. Čaj od medvjetke je djelotvoran i kod proljeva, šećerne bolesti, proširene prostate, ali i za čišćenje krvi. Pripravlja se na način da se jedna čajna žličica usitnjenih svježih ili osušenih listova prelije hladnom vodom i ostavi da odstoji 6-12 sati radi ekstrakcije aktivnih tvari. Prije upotrebe, čaj treba ugrijati i korisno je dodati malo natrijevog hidrogenkarbonata (sode bikarbone) kako bi se dobio bazični urin. U takvim se uvjetima (u lužnatom urinu) arbutin i metilarbutin razgrađuju u hidrokinon i metilhidrokinon i tek tada imaju bakteriostatičko djelovanje te dezinficiraju mokraću.
Čaj od medvjetke se ne preporuča piti dulje od tjedan dana jer sadrži dosta velike količine trjeslovina koje izazivaju mučninu i povraćanje te nadražuju želudac. Tijekom korištenja preparata od medvjetke potrebno je izbjegavati tvari koje zakiseljuju mokraću kao što su vitamin C, gazirana pića, limun, naranče te slatka hrana. Arbutin iz lišća medvjetke inhibira lučenje melanina te se koristi za izbjeljivanje kože. Različita istraživanja upućuju na potencijal lišća medvjetke kao prirodnog antioksidansa koji bi mogao naći primjenu i u prehrambenoj industriji. Time bi se produžio rok trajanja hrani i poboljšala njezina kvaliteta. Plodovi su jestivi, premda su opori i kiselkasta okusa. Jestivi su sirovi, ali boljeg su okusa ako se prokuhaju. Mogu se sušiti, a prema želji i samljeti. Osušeni plodovi sadrže 21 % šećera.
Čaj od medvjetke
Jedna čajna žličica usitnjenih svježih ili suhih listova prelije se hladnom vodom i ostavi 6-12 sati, kako bi se ekstrahirale aktivne tvari. Prije upotrebe na vrhu noža dobro je dodati sodu bikarbonu. Preporuča se popiti dvije do tri šalice čaja na dan. Jednako se priprema i čaj od listova brusnice.
