Priču o predivnom mačku, kojeg su od milja nazvali Asim, napisala je ekipa koja vodi Fejsbuk stranicu Homework HUB.
– Prije nekoliko mjeseci, ni sam ne znam kako i zašto, jer sam bio premali, zalutao sam u Ulici Kolodvorske 12. Napustili me svi, što bi se reklo nisam imao ni kučeta, ni mačeta. Sreća pa nisam imao kučeta, ali bih volio da sam imao mače sa kojim bih se igrao. Nisam ni to. Vremena su prolazila, a ja sam morao da naučim da se sam borim za svoj život. Tople ljudske ruke u prolazu su me mazile, češkile, sjedio sam im u krilu, jer mi je tako bilo ljepše. Toplije, i oko repa i oko srca. Auta su me prepadala, jedan me i udario. Sreća pa je bolnica za životinje bila blizu. Jedni su me udarali i nogu slomili. Ali, ja sam izlazio jači i jači. Onda sam došao ispred vrata nekog objekta gdje dolaze studenti da uče i ljudi da rade. Dali su mi ime Asim. Nikad me nisu pustili unutra, jer kažu da su “nadređeni” alergični na moje dlake. Ali, su me hranili, utopljavali kad je bilo hladno…Čudna neka sorta, ne vole me, ali me paze…Svega sam se naslušao i nagledao, od nervoznih studenata pred ispite, kojima stanem na put pred vrata HUB-a i čekam da me neko pomazi, pa se pomjerim. Da me nahrane. I nahrane. Ljudska sorta je malo čudna, jedni su me mazili, drugi nogama tjerali…Psi me napadali…ali, kuje vole da me mrze, jer me ovi ovdje vole. I sada kada idu hladniji dani, danas su me posebno iznenadili. Kupili su mi kuću! Nisam naučio iskazivati emocije, ali osjećam da mi je toplo. I da imam hrane. I da se kao igram. I da kao ljudska sorta misli na mene. Još su uveli 24/7 mjesečne karte, i ja dam dobio počasnu kartu očito. Hvala mojoj HUB porodici, možda je bolja od ove moje mačije. Hvala @nejrak što si u moje mačije živote dodala još 1, pa ih sada imam 10. Eh, takav vam je i vaš život. Ne razlikuje se puno od mog, a ja sam u svom dosta toga naučio.
Pogledajte priču o mačku koji je osvojio srca studenata u Sarajevu.
