Schmidt pred izborom: Ostaviti Federaciju u 1994. godini ili korigovati svoju prvobitnu odluku

6 Min Read

Prošlo je gotovo šest mjeseci od završetka Općih izbora u Bosni i Hercegovini, a nova federalna Vlada se ne nazire. Uprkos tome što Trojka i HDZ uveliko dijele resore, bez potpisa potpredsjednika Refika Lende novu Vladu nije moguće formirati, osim ako visoki predstavnik, a što se sve učestalije spominje, još jednom ne interveniše u Ustav FBiH.

Dok predstavnici proširene Trojke s jedne strane i SDA i DF-a s druge vode bitku za federalne resurse u pozadini se odvija puno važnija bitka, izazvana trenutnim političkim kontekstom u kojem i iz međunarodne zajednice stižu signali ko treba formirati vlast.

Trenutni politički klinč još jednom je otvorio pitanje u čijim rukama u presudnoj mjeri leže mehanizmi koji određuju izgled federalne vlade, u rukama građanske većine u Predstavničkom domu ili u rukama predsjednika i dva potpredsjednika FBiH.

Uprkos odluci Schmidta od 2. oktobra kojom je izmijenio Ustav Federacije BiH i Izborni zakon BiH tema je otvorena zbog toga što se SDA prilikom izbora delegata u Dom naroda FBiH, uz pomoć DF-a, domogla 13 delegata i uspjela da dobije poziciju potpredsjednika Federacije BiH.

Međunarodni zvaničnici nisu računali na takav ishod i namjera da to pitanje zauvijek zatvore izjalovila se, jer očito postoji namjera da se u ovom izbornom ciklusu potezi koji su ranije povučeni predstave kao uspješni izbacivanjem makar jedne velike nacionalne stranke.

Ustav Federacije je do kraja jasan, mehanizmi leže u rukama sva četiri faktora, većine u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH kao i u rukama svakog člana rukovodstva Federacije BiH, gdje niti jedan ne može u trenutnim okolnostima biti zaobiđen. Ako koalicija stranaka, u konkretnom slučaju HDZ i Trojka, nije u stanju kontrolisati sva četiri faktora, onda nije ni u mogućnosti da formira Vladu.

U prevodu, namjera stranaca da izbace SDA, a istovremeno uspjeh SDA u namjeri da se domogne pozicije potpredsjednika FBiH, otvorilo je mogućnost da se novom intervencijom umanji katastrofalna odluka visokog predstavnika od 2. oktobra.

Situacija je potpuno bizarna, jer Schmidt za razliku od prvog nametanja, da bi izbacio SDA mora krenuti suprotnim putem, umanjiti značaj etničkih klubova u Domu naroda. U kontekstu najava da bi Schmidt mogao ponovo intervenisati potezi sarajevskih stranaka uglavnom idu u pravcu zaštite prvenstveno stranačkih interesa.

SDA predlaže u političkoj stvarnosti nemoguća rješenja, da samo većina u Predstavničkom domu odlučuje o Vladi FBiH, znajući da to nikako ne može proći, a niti je pravedno prema interesima Hrvata u BiH.

S druge strane, Trojka pristaje na bilo kakvo rješenje, privremeno ili trajno, bez obzira kako bi ono moglo izgledati. Čini se da su i jedni i drugi potpuno nevjesni trenutka i posljedica ostanka na snazi prvobitne Schmidtove odluke.

Istina, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović se jučer usprotivio novoj odluci koja bi značila dodatne etnonacionalne podjele, ali to je izuzetak, a ne pravilo u djelovanju predstavnika Trojke.

U trenutnim okolnostima nekoliko opcija stoji pred međunarodnom zajednicom. Prva, da OHR ne interveniše i dozvoli formiranje Vlade FBiH onima koji trenutno imaju ključeve vlasti, SDP-u, HDZ-u i SDA-u.

Druga, da visoki predstavnik interveniše trajno i uvede mogućnost preglasavanja jednog od članova rukovodstva FBiH prilikom donošenja odluke o imenovanju Vlade.

To bi uključivalo mehanizam da preglasani član rukovodstva FBiH stavi veto na odluku o imenovanju, o kojem bi odlučivali delegati Klubu naroda Doma naroda FBiH iz kojeg je prvobitno predložen član rukovodstva FBiH koji je preglasan. U slučaju da 2/3 delegata odbiju podržati veto, on bi u procesu formiranja vlasti konačno bio preglasan.

Time bi Schmidt značaj koji je dao klubovima naroda u Domu naroda u određenoj mjeri umanjio, u odnosu na ono što je provobitno donio 2. oktobra, ali ne na nivo na kojem je ranije bio. Umjesto ranijih šest i sadašnjih 11 delegata koji su bitni u procesu formiranja Vlade, bilo bi dovoljno 8 da se taj proces okonča.

Takva odluka bi bila izbalansirana, kompromisna i dugoročno dobra za BiH. Zaštitila bi interese većinske volje građana, ali i interese naroda, jer bi dala veću snagu Predstavničkom domu FBiH, ali ne bi obezvrijedila značaj etničkih klubova Doma naroda u procesu formiranja vlasti.

Tvrdnje pojedinaca da bi sarajevske stranke lako mogle doseći taj broj i zaobići hrvatske nacionalne stranke jednostavno nije tačna. Sarajevske stranke godinama nisu bile u mogućnosti doseći ni broj od šest delegata. Dodatno, da bi sarajavske stranke zaista zaobišle sve hrvatske nacionalne stranke, osim osam delegata moralo bi postojati jedinstvo svih građanskih i nacionalnih stranaka s istim ciljem, koje nikad nije ostvareno, a kako trenutno vidimo, neće ni biti.

Ako predstavnici Trojke zaista smatraju da je većina bitnija u procesu formiranja vlasti, trebaju uzeti veći rizik u smislu zalaganja za ovakvo rješenje.

Na kraju, treća opcija je da visoki predstavnik isto tako interveniše u Ustav FBiH, donese privremeno ili trajno rješenje kojim bi dodatno zakomplikovao imenovanje Vlade (prijedlog s kantonima), izmjestio ovlasti Federacije na samo dio kantona te u praksi pokazao da je u FBiH jedini put do vlasti vođenje etnonacionalne politike. Takvom odlukom bi Schmidt do kraja pokazao da interese Zagreba, u svakoj mogućoj situaciji, stavlja ispred interesa Bosne i Hercegovine.

Share this Article