Kada su članovi Predsjednštva BiH, Željko Komšić i Šefik Džaferović, odbili razgovarati s ruskim šefom diplomatije, brojni kritičari su napisali da su tim potezom postigli diplomatski autogol, jer je Lavrov “diplomata velikog formata”. No, vodeći mediji u svijetu već neko vrijeme o Lavrovu pišu da je postao predmet opće sprdnje.
Ugledni Newsweak u svom posljednjem broju piše da je Sergej Lavrov, 73-godišnji ruski ministar vanjskih poslova, “pao je na niske grane”. Stručnjaci kažu da će ovaj diplomata s 50 godina staža svoju bogatu karijeru kraju privesti na prilično sramotan način.
Ruski šef diplomatije sve manje utječe na politiku, a sve više izvršava ono što osmisle šefovi ruske vojske i obavještajne zajednice. Upravo su oni Putina potaknuli da bude agresivniji i militantniji, što je pak dovelo do sukoba Moskve i Zapada.
Lavrov je ministar vanjskih poslova postao 2004. godine, a prije toga je 10 godina bio trajni predstavnik Rusije u Ujedinjenim narodima. Iako je bio čovjek od Putinova povjerenja, Lavrov nikada nije bio jedan od njegovih najbližih saradnika. To, naravno, ne znači da on, njegova supruga i kćerka te navodna ljubavnica i njezina kćerka nisu uživali privilegije koje uživaju pripadnici novog ruskog plemstva.
Iako se dugo pričalo da želi napustiti mjesto ministra, Lavrov nikako da zaista i ode. Dok ruski vojnici gube bitke u Ukrajini, on gubi to malo diplomatskog kredibiliteta što mu je ostalo.
“Moglo bi se reći da je on sada žrtva sistema no teško je suosjećati s nekim na njegovoj poziciji”, rekao je Mark Galeotti, autor knjige “Putinovi ratovi: od Čečenije do Ukrajine”.
“Na neki način, posao diplomata je da laže za dobrobit svoje zemlje. Međutim, mnogo znači kada ćete lagati i kako ćete to izvesti. O tome ovisi koliku ćete cijenu platiti. On je platio visoku cijenu. Bio je titan međunarodne diplomatije ali se pretvorio u predmet sprdnje.
Galeotti kaže da Ministarstvo odbrane odlučuje o svim pitanjima koja se tiču Sirije, energetska tvrtka Rosnjeft i njen glavni izvršni direktor Igor Sečin određuju politiku prema Venezueli, a sekretar Vijeća sigurnosti Ruske Federacije Nikolaj Patrušev vodi glavnu riječ kada se radi o ruskoj politici prema Balkanu. Ministarstvo vanjskih poslova bavi se ostalim stvarima, primjerice Afganistanom.
Prevladava mišljenje da Lavrov nije učestvovao u raspravama koje su dovele do ruske invazije na Ukrajinu. Analitičar rizika Alex Kokcharov kaže da Lavrov objašnjava i pravda odluke koje su već donese, čak i ako nije učestvovao u njihovu donošenju. Stručnjaci su Newsweeku rekli da to nije ništa novo te da ministar nije učestvovao u ilegalnoj aneksiji Krima koja se dogodila 2014. godine.
Dok je Putin ignorirao tvrdnje da su “mali zeleni” na Krimu ruski vojnici, Lavrov je bio taj koji se morao baciti na tu granatu i bezočno slagati da to nisu bili Rusi. Invazija na Ukrajinu trebala je biti drukčija, no pretvorila se u veliki neuspjeh. Kremlj je sada pokušava pretvoriti u egzistencijalni sukob Moskve i Europske unije te Sjevernoatlantskog saveza. Lavrov je već rekao da Rusija ratuje sa Zapadom te da konflikt u Ukrajini zapravo dio promjene svjetskog poretka. Moskva tzv. američku hegemoniju želi zamijeniti istinskom globalnom višepolarnošću. Kremlj taj narativ koristi kako bi privukao “globalni jug”, dio svijeta koji na rat u Ukrajini gleda s mješavinom apatije, suosjećanja i oportunizma.
Oleg Ignjatov, viši analitičar za Rusiju neprofitne organizacije Crisis Group, rekao je Newsweeku da su Lavrov i rusko Ministarstvo vanjskih poslova postali glasnogovornici Kremlja.
Unatoč tome, Lavrov i dalje ima neku vrijednost.
“On i dalje jako dobro radi to što radi, a to je laganje bez da iko zna da laže. I dalje ima dobru prođu na ‘globalnom jugu'”, rekao je Mark Galeotti.
Iako već godinama pokušava podnijeti ostavku, Putin Lavrovu navodno ne dozvoljava da ode iz Ministarstva vanjskih poslova.
“Lavrov nije mlad, a njegov posao nije lagan. Stalno putuje, stalno je u avionu, mijenja vremenske zone, odrađuje mnogo sastanaka, proučava brojne dokumente”, rekao je Boris Bondarev, bivši diplomata u Stalnoj misiji Ruske Federacije pri Uredu Ujedinjenih naroda u Ženevi. Bondarev je dao otkaz nakon što je Rusija krajem februara 2022. napala Ukrajinu.
“Čuo sam i da je umoran i da već neko vrijeme želi otići. Ništa od toga. To su samo glasine. Nije on tamo protiv svoje volje. Da je tako, on bi već otišao”, rekao je Bondarev.
Oleg Ignjatov kaže da je Lavrov jako lojalan te da bi već dao ostavku da stvarno želi otići.
“Možda nije zadovoljan s ratom, a moguće je i da ga nije očekivao. Međutim, mislim da su on i Putin u mnogočemu slični. Njih dvojica na vanjsku politiku i politiku općenito gledaju kroz istu ciničnu prizmu.”
Napuštanje pozicija moći u Rusiji može biti jako opasno. Vrh države premrežen je i korumpiran, a kako pravosuđe odgovara Kremlju, onima koji naljute Putina jednostavno nema ko pomoći. Odlazak u mirovinu bez njegovog odobrenja interpretirao bi se kao protest ili uvreda. U svakom slučaju, odlazak, pogotovo sada, nikako nije pametan potez.
