Te vrijedne pčelice imaju poseban stomak za med. One u taj stomak najprije unose mednu bazu, a potom je u njemu probavljaju.
Nakon toga, tako pripremljeni med ispuštaju u saće i košnicama. One na taj način skrivaju med kako bi ga preko zimle mogle jesti. Baš kao zimnica koju spremaju naše majke !
Osim što je jako dobar izvor kalorija, med ima pozitivno djelovanje i pri liječenju mnogih bolesti.
S toga sve što smo naveli u dosadašnjem tekstu navodimo i nekoliko značajnih činjenica koje su za naše medonosne pčele vezane i za njihovo vrijedno djelovanje.
Medonosne pčele imaju po četiri krila. Prednji par krila koriste za letenje, a zadnji par za održavanje ravnoteže.
Medonosne pčele zamahnu približno 11.400 puta u toku jedne minute. Njihovo zujanje nastaje upravo zbog tih zamaha. Ujedno, zahvaljujući brzini pokreta, cvjetni polen se lijepi na noge pčela.
Postoji otprilike 16.000 vrsta pčela. Najrasprostranjenija vrsta jesu medonosne pčele, a 80.000 medonosnih pčela može formirati koloniju jedne košnice.
Na jednom putovanju u avanturi prikupljanja meda medonosna pčela obiđe 50 do 100 cvjetova tako da prosječna pčela proizvede oko 1/12 kašičice meda u svom životu.
Kako bi proizvele 100 grama meda, medonosne pčele obiđu na desetine hiljada cvjetova, a mogu letjeti brzinom do 24 kilometra na sat.
Medonosne pčele žive samo 40 – 45 dana, matica može živjeti i do pet godina.
Medonosne pčele su jedini insekt koji proizvodi hranu koju jedu ljudi. Također su ekološki vitalne kao oprašivači.
Medonosne pčele imaju 170 receptora mirisa koji im omogućuju rodbinsko prepoznavanje, društvenu komunikaciju unutar košnice i pronalaženje hrane. Njihov njuh je toliko precizan da one mogu razlikovati stotine različitih biljnih sorti.
Mozak pčele je ovalnog oblika i velik je kao sjeme sezama, ali to ne znači da one nemaju izvanrednu sposobnost učenja i pamćenja, te da nisu sposobne napraviti kompleksne proračune vezane za svoje ‘izlete’.
Matica može živjeti i do pet godina (u rijetkim slučajevima i do 7 godina), a ona je jedina pčela u košnici koja polaže jaja. Ona je najproduktivnija u ljetnim mjesecima, kada polaže i do 2.500 jaja dnevno.
Svaka pčela u koloniji ima jedinstven miris, kako bi je članovi kolonije mogli prepoznati.
Samo pčele radilice mogu ubosti, i to samo ako osjećaju da su u opasnosti. Matice imaju žaoku, ali pošto nikada ne napuštaju košnicu, nisu ni u opasnosti. Dok u većini slučajeva umru nakon što ubodu čovjeka, većina pčela ne umre nakon što ubodu druge insekte ili životinje. Razlog je taj što se žaoka ‘zakači’ za ljudsku kožu i istrgne je od tijela pčele.
Medonosne pčele komuniciraju putem “plesa”.
Pčele se ne rode znajući kako da naprave med. Mlade pčele sve nauče od starijih i iskusnijih.
Pčele radilice su zapravo spolno nerazvijene ženke.
Muške pčele se zovu trutovi i oni uopšte ne rade i nemaju žaoke, njihov jedini zadatak jeste parenje sa maticom.
Medonosne pčele znaju da je planeta okrugla, te mogu računati uglove kako bi se orijentisale (prema nedavnim naučnim istraživanjima).
Medonosne pčele dobiju ‘posao’ u košnici na osnovu svoje starosti.
Na primjer, poslovi jedne medonosne pčele radilice izgledaju ovako tokom svog života:
– 1 – 2 dana starosti: provode dane čisteći ćelije, počinjući sa onom u kojoj su se rodile
– 3 – 5 dana starosti: hrane starije larve
– 6 – 11 dana starosti: hrane mlađe larve
– 12 – 17 dana starosti: proizvode vosak, prave ‘medne lončiće’, nose hranu i vrše pogrebne dužnosti
– 18 – 21 dan starosti: stražare na ulazu u košnicu, i štite istu od uljeza
– 22 dana, pa sve do smrti (40 – 45 dana): prikupljaju nektar, polen, vodu, oprašuju….
