Prehrambena vlakna su vrsta hranjive tvari koja se nalazi u namirnicama i pomaže u pravilnom funkcioniranju probavnog sustava. Ona su važna za naše tijelo jer pomažu u regulaciji probave, poboljšavaju stolicu, smanjuju rizik od srčanih bolesti i dijabetesa te pomažu u održavanju optimalne težine.
Prema novim saznanjima, prehrambena vlakna mogu imati i druge koristi za zdravlje. Neka istraživanja su pokazala da prehrambena vlakna mogu smanjiti rizik od raka debelog crijeva, kolorektalnog karcinoma i drugih vrsta raka. Također, vlakna mogu pomoći u smanjenju rizika od hipertenzije i srčanih bolesti te poboljšati raspoloženje i smanjiti simptome poremećaja prehrane.
Postoji nekoliko različitih vrsta prehrambenih vlakana, uključujući celuloze, hemiceluloze i pektine. Oni se nalaze u mnogim namirnicama, uključujući voće, povrće, cjelovite žitarice, grah i mahunarke. Preporučena dnevna količina prehrambenih vlakana varira ovisno o dobi i spolu, ali u prosjeku je preporučena količina između 25 i 38 grama dnevno. Iako su prehrambena vlakna važna za zdravlje, mnogi ljudi i dalje ne unose dovoljno vlakana u svoju prehranu. Da bi se povećao unos vlakana, preporučuje se jesti voće, povrće, cjelovite žitarice i mahunarke te piti dovoljno tekućine.
Ukratko, prehrambena vlakna su važna za zdravlje i trebali bi biti dio zdrave i uravnotežene prehrane.
oš je Hipokrat primijetio da određena hrana biljnog podrijetla (voće, povrće, mekinje) rezultira mekanom stolicom. Prikladan unos prehrambenih vlakana neizostavan je dio kvalitetne prehrane koja pomaže postizanju optimalnog zdravlja, štiti od brojnih bolesti i sprječava njihov nastanak.
Što su prehrambena vlakna?
Tradicionalno su prehrambena vlakna definirana kao dijelovi namirnica biljnog podrijetla koje probavni sustav čovjeka ne može probaviti. Takvu su definiciju zadovoljavali polisaharidi i lignin; međutim, u svjetlu mnogih novih saznanja o fiziologiji i učincima vlakana, definicija je proširena da bi uključila fruktooligosaharide (FOS) i galaktooligosaharide (GOS) poput inzulina te rezistentni škrob.
Vrste prehrambenih vlakana
Pojednostavnjeno, dvije su vrste prehrambenih vlakana: vlakna koja su topljiva u vodi i netopljiva vlakna. Topljiva vlakna (pektin), kakva nalazimo u voću i povrću, u procesu se probave otapaju stvarajući viskoznu masu koja štiti cjelokupan probavni sustav od apsorpcije različitih supstancija. Netopljiva vlakna (celuloza, hemiceluloza i lignin, čiji su odličan izvor pšenica, mekinje, grah i soja), s druge strane, prolaze probavnim sustavom gotovo nepromijenjena, ali zato imaju sposobnost apsorpcije vode, čime pripomažu redovito pražnjenje crijeva. Ovakvo „čišćenje“ sprječava dulje zadržavanje nekih toksičnih supstancija u organizmu, štiteći ga pritom od različitih bolesti ili potencijalno opasnih stanja. Neke tvari iz ove skupine (npr., fruktooligosaharide i galaktooligosaharide) danas svrstavamo u prebiotike, specifičnu vrstu biološki aktivnih spojeva. Interakcijom probiotika (živih mikroorganizama) i prebiotika dolazi do brojnih povoljnih djelovanja u organizmu, a jedno od važnijih jest sinteza kratkolančanih masnih kiselina koje su osnovni energetski supstrat za stanice debelog crijeva (kolonocite)
Koliko mi je prehrambenih vlakana potrebno?
Aktualne prehrambene smjernice ističu da prikladan dnevni unos prehrambenih vlakana iznosi 14 g/1000 kcal. Općenito, prosječan unos vlakana trebao bi iznositi od 25 do 35 g na dan i poželjno je da to bude mješavina topljivih i netopljivih vlakana.
Izvor: srebrenickaprica.com