Tijekom dana suncokret se okreće za suncem, a navečer nježno pogne glavu i tako čeka jutro. Njegovo ime Helianthus, koje se koristi u botanici, potječe od grčke riječi helios što znači sunce.
Legenda kaže kako je suncokret stvorio bog sunca Apolon, pretvorivši u njega zaljubljenu djevojku kako bi svakog dana mogla slijediti sunce u njegovu prolasku nebeskim svodom.
Domaći suncokret potječe iz Meksika i Perua odakle je u prvoj polovici 16. stoljeća prenesen u Španjolsku. Razne vrste suncokreta imaju veću ili manju stabljiku, a razlikuju se i po veličini cvjetne glave i sjemenki – od minijaturnih visine 10 do 20 centimetara pa sve do gigantskih vrsta visokih i preko tri metra, te raznih boja latica i sjemenki.
Suncokret je poznat i kao biljka koja liječi tlo – ima nevjerojatnu sposobnost upijanja štetnih i otrovnih tvari iz tla te velike količine vode. Suncokret u vrtu djeluje moćno i lijepo, kao “prizemljeno sunce” pod našim prozorom.
